Skip to main content

Erasmus+

EU programme for education, training, youth and sport
Search the guide

Ova internetska stranica još ne odražava sadržaj Vodiča kroz program Erasmus+ za 2022. Međutim, cijeli vodič za 2022. možete preuzeti u PDF formatu na odabranom jeziku klikom na „Download” na desnoj strani.

Prihvatljive zemlje

U programu Erasmus+ sudjeluju države članice EU-a. Osim toga, u skladu s člankom 16. Uredbe o programu Erasmus+, programu su pridružene sljedeće treće zemlje[1]:

  • članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP): Norveška, Island i Lihtenštajn
  • države pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje: Republika Sjeverna Makedonija, Republika Turska i Republika Srbija.

Države članice EU-a i navedene treće zemlje pridružene programu bit će dalje u tekstu „zemlje sudionice programa”.

Osim toga, u skladu s člankom 17. Uredbe, subjekti iz ostalih trećih zemalja koje nisu pridružene programu mogu biti prihvatljivi za aktivnosti u okviru programa Erasmus+ u opravdanim slučajevima i u interesu Unije (dalje u tekstu „partnerske zemlje”).

Zemlje sudionice programa

Sljedeće zemlje mogu u potpunosti sudjelovati u svim aktivnostima programa Erasmus+:

Države članice Europske unije (EU)[2]

Belgija

Bugarska

Češka

Danska

Njemačka

Estonija

Irska

Grčka

Španjolska

Francuska

Hrvatska

Italija

Cipar

Latvija

Litva

Luksemburg

Mađarska

Malta

Nizozemska

Austrija

Poljska

Portugal

Rumunjska

Slovenija

Slovačka

Finska

Švedska

Zemlje sudionice programa koje nisu članice EU-a[3]

Republika Sjeverna Makedonija

Srbija

Island

Lihtenštajn

Norveška

Turska

Partnerske zemlje

Sljedeće zemlje mogu sudjelovati u nekim aktivnostima programa, u skladu s posebnim kriterijima ili uvjetima (više informacija potražite u dijelu B ovog Vodiča). Financijska sredstva dodjeljivat će se organizacijama koje imaju sjedište unutar državnog područja predmetne zemlje koje je priznato međunarodnim pravom. Prijavitelji i sudionici moraju poštovati moguća ograničenja koja je Europsko vijeće uvelo za vanjsku pomoć EU-a. Prijave moraju biti u skladu s općim vrijednostima EU-a koje su utvrđene člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji: poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, ravnopravnosti, vladavine prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući prava pripadnika manjina.

Partnerske zemlje u nastavku grupirane su prema financijskim instrumentima vanjskog djelovanja EU-a.

Zapadni Balkan (Regija 1)

Albanija; Bosna i Hercegovina; Kosovo[4]; Crna Gora

Zemlje Istočnog partnerstva

(Regija 2)

Armenija; Azerbajdžan; Bjelarus; Gruzija; Republika Moldova; Državno područje Ukrajine priznato međunarodnim pravom

Zemlje južnog Mediterana

(Regija 3)[5]

Alžir; Egipat; Izrael; Jordan; Libanon; Libija; Maroko; Palestina[6]; Sirija; Tunis

Ruska Federacija (Regija 4)

Državno područje Rusije priznato međunarodnim pravom

Regija 5[7]

Andora, Monako, San Marino, Država Vatikanskoga Grada

Regija 6[8]

Azija

Afganistan, Bangladeš, Butan, Kambodža, Kina, DNR Koreja, Indija, Indonezija, Laos, Malezija, Maldivi, Mongolija, Mjanmar, Nepal, Pakistan, Filipini, Šri Lanka, Tajland i Vijetnam

Regija 7[9]

Središnja Azija

Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan

Regija 8[10]

Latinska Amerika

Argentina, Bolivija, Brazil, Kolumbija, Kostarika, Kuba, Ekvador, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Meksiko, Nikaragva, Panama, Paragvaj, Peru, Venezuela

Regija 9[11]

Iran, Irak, Jemen

Regija 10[12]

Južna Afrika

Regija 11

AKP

Angola, Antigva i Barbuda, Bahami, Barbados, Belize, Benin, Bocvana, Burkina Faso, Burundi, Kamerun, Cabo Verde, Srednjoafrička Republika, Čad, Komori, Kongo, Demokratska Republika Kongo, Cookovi Otoci, Džibuti, Dominika, Dominikanska Republika, Ekvatorska Gvineja, Eritreja, Etiopija, Fidži, Gabon, Gambija, Gana, Grenada, Gvineja, Gvineja Bisau, Gvajana, Haiti, Republika Côte d’Ivoire, Jamajka, Kenija, Kiribati, Lesoto, Liberija, Madagaskar, Malavi, Mali, Maršalovi Otoci, Mauritanija, Mauricijus, Savezne Države Mikronezije, Mozambik, Namibija, Nauru, Niger, Nigerija, Niue, Palau, Papua Nova Gvineja, Ruanda, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Samoa, Sveti Toma i Prinsipe, Senegal, Sejšeli, Sijera Leone, Salomonovi Otoci, Somalija, Južni Sudan, Sudan, Surinam, Esvatini, Demokratska Republika Timor-Leste, Tanzanija, Togo, Tonga, Trinidad i Tobago, Tuvalu, Uganda, Vanuatu, Zambija, Zimbabve

Regija 12[13]

Industrijalizirane zemlje: članice Vijeća za suradnju u Zaljevu

Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati

Regija 13[14]

Ostale industrijalizirane zemlje

Australija, Brunej, Kanada, Čile, Hong Kong, Japan, Republika Koreja, Makao, Novi Zeland, Singapur, Tajvan, Sjedinjene Američke Države, Urugvaj

Regija 14[15]

Farski Otoci, Švicarska, Ujedinjena Kraljevina

Više informacija potražite u detaljnim opisima aktivnosti programa u dijelu B ovog Vodiča.

Zahtjevi povezani s vizama i boravišnim dozvolama

Sudionici u Erasmus+ projektima možda će morati dobiti vizu za boravak u inozemstvu u zemlji sudionici programa ili partnerskoj zemlji koja je domaćin aktivnosti. Sve organizacije sudionice moraju se pobrinuti za sva potrebna odobrenja (vize za kratkotrajni ili dugotrajni boravak ili boravišne dozvole) prije provedbe planirane aktivnosti. Budući da postupak može potrajati tjednima, svakako se preporučuje da se odobrenja od nadležnih tijela zatraže dovoljno rano. Nacionalne agencije i Izvršna agencija mogu pružiti daljnje savjete i podršku u vezi s vizama, boravišnim dozvolama, socijalnim osiguranjem itd. Portal EU-a o useljavanju sadržava opće informacije o vizama i boravišnim dozvolama, i za kratkotrajni i za dugotrajni boravak: https://ec.europa.eu/immigration/.

  1. Podložno potpisivanju sporazuma o pridruživanju između Europske unije i tih zemalja.

  2. Na temelju članka 33. stavka 3. Odluke Vijeća 2013/755/EU* o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj uniji, koja je donesena 25. studenoga 2013. (https://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2013:344:0001:0118:HR:PDF), Unija osigurava da su pojedinci i organizacije iz prekomorskih zemalja i područja prihvatljivi za sudjelovanje u programu Erasmus+ u skladu s pravilima programa i aranžmanima koji se primjenjuju na državu članicu s kojom su te prekomorske zemlje i područja povezani. To znači da pojedinci i organizacije iz prekomorskih zemalja i područja sudjeluju u programu u statusu „zemlje sudionice programa”, pri čemu je „zemlja sudionica programa” država članica s kojom su povezani. Popis prekomorskih zemalja i područja može se pronaći na: https://ec.europa.eu/international-partnerships/where-we-work/overseas-countries-and-territories_en.

  3. Podložno potpisivanju sporazuma o pridruživanju između Europske unije i tih zemalja.

  4. Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244/1999 i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

  5. Kriteriji prihvatljivosti utvrđeni u Obavijesti Komisije br. 2013/C-205/05 (SL EU C-205, 19. 7. 2013., str. 9.–11.) primjenjuju se na sve aktivnosti koje se provode u skladu s ovim Vodičem, što se odnosi i na treće strane koje primaju financijsku potporu u slučajevima u kojima odgovarajuća aktivnost obuhvaća financijsku potporu korisnika bespovratnih sredstava trećim stranama u skladu s člankom 204. Financijske uredbe EU-a.

  6. Ovaj naziv ne tumači se kao priznavanje palestinske države i njime se ne dovode u pitanje pojedinačna stajališta država članica o tom pitanju.

  7. Zemlje koje nisu obuhvaćene instrumentima za vanjsko djelovanje.

  8. Klasifikacija koja se koristi u okviru Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i predloženog Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA III).

  9. Kao gore.

  10. Kao gore.

  11. Kao gore.

  12. Kao gore.

  13. Klasifikacija koja se koristi u okviru Instrumenta za partnerstvo.

  14. Klasifikacija koja se koristi u okviru Instrumenta za partnerstvo.

  15. Zemlje koje nisu obuhvaćene instrumentima za vanjsko djelovanje.